Umjetna inteligencija (AI) temeljito je promijenila način na koji programiramo. AI agenti mogu generirati i optimizirati kôd te čak pomagati pri otklanjanju pogrešaka. Ipak, postoje određena ograničenja koja programeri trebaju imati na umu pri radu s umjetnom inteligencijom.
AI agenti imaju poteškoća s pravilnim redoslijedom kôda. Primjerice, inicijalizacije mogu postaviti na kraj datoteke, što uzrokuje pogreške tijekom izvođenja. Osim toga, umjetna inteligencija može bez oklijevanja definirati više verzija iste klase ili funkcije unutar projekta, što dovodi do sukoba i zbrke.
Jedno od rješenja jest upotreba AI platformi za programiranje koje mogu upravljati memorijom i strukturom projekta. To pomaže u očuvanju dosljednosti u složenim projektima. Nažalost, te se funkcije ne primjenjuju uvijek dosljedno. Zbog toga se može dogoditi da AI izgubi cjelovitost projekta te tijekom programiranja uvede neželjene duplikate ili neispravne ovisnosti.
Većina AI platformi za programiranje radi s takozvanim alatima koje veliki jezični model može pozivati. Ti se alati temelje na protokolu otvorenog standarda (MCP). Stoga je moguće povezati AI agenta za programiranje s IDE-om kao što je Visual Studio Code. Po potrebi možete lokalno postaviti LLM pomoću Llama ili Ollame te odabrati MCP poslužitelj za integraciju. Fortis AI izradio je MCP poslužitelj kako bi pomogao pri otklanjanju pogrešaka i upravljanju temeljnim sustavom (Linux). To je korisno ako želite kôd odmah postaviti u produkciju.
Modele možete pronaći na Hugging Faceu.
Kako bi bolje upravljali kôdom koji generira AI, programeri mogu upotrebljavati proširenja za IDE koja nadziru ispravnost kôda. Alati poput linera, provjerivača tipova i naprednih alata za analizu kôda pomažu u ranom otkrivanju i ispravljanju pogrešaka. Oni su ključna dopuna kôdu koji generira AI jer pomažu osigurati njegovu kvalitetu i stabilnost.
Jedan od najvažnijih razloga zbog kojih AI agenti i dalje ponavljaju pogreške leži u načinu na koji tumače API-je. Modelima umjetne inteligencije potrebni su kontekst i jasan opis uloge kako bi generirali učinkovit kôd. To znači da upiti moraju biti potpuni: ne smiju sadržavati samo funkcionalne zahtjeve, već moraju izričito navesti i očekivani rezultat te ograničenja. Kako biste to olakšali, upite možete spremati u standardiziranom formatu (MDC) i automatski ih slati AI-ju. To je osobito korisno za opća programska pravila koja primjenjujete, kao i za funkcionalne i tehničke zahtjeve te strukturu projekta.
Proizvodi poput FAISS i LangChain nude rješenja za bolje upravljanje kontekstom u radu s umjetnom inteligencijom. FAISS, primjerice, omogućuje učinkovito pretraživanje i dohvaćanje relevantnih isječaka koda, dok LangChain pomaže u strukturiranju koda koji generira umjetna inteligencija i očuvanju konteksta unutar većeg projekta. No i ovdje sve po potrebi možete sami postaviti lokalno pomoću RAC baza podataka.
Umjetna inteligencija moćan je alat za programere i može pomoći u ubrzavanju razvojnih procesa. Ipak, još uvijek nije uistinu sposobna samostalno osmisliti i izgraditi složeniju bazu koda bez ljudskog nadzora. Programeri bi umjetnu inteligenciju trebali promatrati kao pomoćnika koji može automatizirati zadatke i generirati ideje, ali kojemu je i dalje potrebno usmjeravanje i ispravljanje kako bi se postigao dobar rezultat.
Kontaktirajte nas kontakt kako bismo vam pomogli postaviti razvojno okruženje, omogućili timovima da iz njega izvuku maksimum te da se više posvete inženjerstvu zahtjeva i dizajnu, a manje otklanjanju pogrešaka i pisanju koda.